U vlažnim šumama tropskih krajeva, od vegetacije mangrova, na muljevitim obalama mora i okeana, pa do 1200 m nad morem živi kapok (Ceiba pentandra), najveće drvo afričkog kontinenta. Od prirode raste u zapadnoj Africi (kao poseban varijetet) i Centralnoj Americi, a uzgaja se širom tropskih krajeva, što komercijalno, što u hortikulturi. Radi ljekovitih i jestivih svojstava, ili kao ukrasno drvo, od davnina se uzgaja oko hramova i u selima tropskog svijeta.

Ceiba pentandra je vrsta iz porodice sljezova – Malvaceae (ranije Bombacaceae) iz reda Malvales. Rod Ceiba obuhvata dvadesetak vrsta, većinom iz tropske Amerike.

Riječ je o velikom drvetu, koje dostiže visinu do 70 m, debljinu od 6 m (iznad pridanka), a godišnji prirast može da iznosi i do 2 m u visinu.

Karakterišu ga veliki daskasti korijeni, koji mogu biti visoki 15 m, a idu u širinu i do 50 m. Tako snažan korijenov sistem nerijetko uzrokuje štetu na zgradama i putevima, zbog čega se ne savjetuje sađenje kapoka u blizini objekata i infrasturkture.

Još jedna zanimljiva osobina ovog drveta je prisustvo mnoštva velikih jednostavnih trnova po deblu, koji daju kapoku prilično jeziv ali i snažan izgled.

Listovi ove pionirske vrste tropskih krajeva su naizmjenično raspoređeni na granama, prstasto su dijeljeni, egzotičnog su izgleda i veoma su dekorativni.

U hortikulturi se gaje različiti kultivari šarenih listova, kao što je Ceiba pentandra ʼVariegataʾ.

Cvjetovi su dvopolni, sa pet prašnika i jednim tučkom. Bogati su polenom i nektarom i oprašuju ih pčele (melitofilija), a one koji cvjetaju noću, oprašuju slijepi miševi (hiropterofilija).

Plodovi drveta kapok su mahune, dužine do 15 cm, koje pucaju po četiri šava. Jedno stablo u prosjeku daje 300-400 mahuna godišnje.

Sjemenke su otrovne. Okružene su gustim žućkastim vlaknima nalik pamuku, koja su mješavina lignina i celuloze. Jedno stablo daje do 20 kg vlakana godišnje.

Kapok se najviše gaji upravo radi tih vlakana. Pošto su lagana (jedna osmina težine pamuka), elastična i vodootporna, ranije su se koristila za punjenje dušeka, jastuka i prsluka za spasavanje, dok ih sintetički materijali nisu zamijenili. Međutim, pošto vlakna iritiraju oči, nos i grlo, i otrovna su po mnoge životinje, ne preporučuje se sadnja kapoka u gradskim sredinama.

Iako je sjeme toksično, iz njega se dobija jestivo ulje prijatnog ukusa, koje se lokalno koristi i za pravljenje sapuna, a može se koristiti i kao đubrivo.

Mladi listovi, pupoljci i plodovi se, takođe, mogu jesti, a pepeo ovog drveta se koristi kao zamjena za so. Mnoga su i ljekovita svojstva drveta kapok. Na primjer, sok od listova se pije kao lijek za duševne bolesti, dok se drugi dijelovi koriste kao diruetik ili za snižavanje temperature.

Među trgovcima se za kapok koriste nazivi „fumaˮ i „ceibaˮ, a poznat je i kao „Java pamukˮ i „Java kapokˮ, jer se najviše komercijalno gaji na ostrvu Java u Indoneziji. Pored direktnih koristi od samog kapoka, on se nerijetko u agrošumarstvu gaji i da bi obezbijedio hlad za neke druge biljke, npr. kafu i kakao.

Drvo kapoka je meko, slabo i veoma lagano. Izuzetno je osetljivo na propadanje kada je u kontaktu sa zemljištem, a podložno je i termitima. Tradicionalno se koristi za pravljenje kanua i splavova.

Takođe, drvo kapoka se zbog lakog rezbarenja od davnina koristi za pravljenje ceremonijalnih maski. Većina poznatih ritualnih maski porijeklom iz Burkine Faso, koja ima posebno razvijenu tradiciju i umjetnost izrade ovih maski, prave se upravo od drveta kapoka, što je za osudu, jer je time ova vrsta postala prilično rijetka u tom dijelu Afrike.

Drvo kapok krasi zastavu jedne od najmanjih afričkih država, Republike Ekvatorijalne Gvineje, koja se geografski nalazi na atlantskoj obali centralne Afrike.

Na zastavi Ekvatorijalne Gvineje zelena boja predstavlja džunglu, plava  ̶  more, bijela je simbol mira, a crvena  ̶  borbe za nezavisnost. Na sredini se nalazi grb sa drvetom kapok, koje simbolizuje mjesto sklopanja sporazuma između španskih kolonizatora i lokalnog vladara.

Kapok se smatra svetim drvetom u mnogim kulturama, kao što su Maje, a pored  Ekvatorijalne Gvineje, nacionalnim amblemom ga smatraju i u Gvatemali i Portoriku.

Tekst: Jovana Moravac