Januara mjeseca predstavljamo dvije vrste i jedan kultivar. Dvije zimzelene vrste pripadale su rodovima koje sadašnja taksonomija više ne priznaje, već ih je uključila u druge rodove. Jedna vrsta je povratnik u Banjaluku, a druga se prvi put obrela u gradu na Vrbasu, kao i kultivar.

Berberis bealei Fortune – kineska mahonija

Pripada familiji Berberidaceae, rodu Berberis L. Najčešći sinonim za ovu vrstu je Mahonia bealei (Fortune) Pynaert. U rod Mahonia (koji sada nije validan!) ranije su se ubrajali ukrasni zimzeleni žbunovi, od kojih su neki od njih i kod nas sađeni. To se u prvom redu odnosi na pacifičko-sjevernoameričku vrstu Berberis aquifolium Pursh (sinonim Mahonia aquifolium (Pursh) Nutt.). Pored ove, iz ovog eh-roda kod nas je ranije bilježena i tajvanska vrsta Berberis japonica (Thunb.) Spreng. (Mahonia japonica DC).

Berberis bealei je zimzeleni žbun ili ponekad nisko drvo. Doseže visinu od 0.5-4(-8) m. Listovi su veoma dugi (27-51 × 10-20 cm), građeni od 4-10 parova listića. Cvjetovi su žuti, sitni, poredani u uspravnim uskim grozdastim cvastima (skoro klipovima) dužine do 30 cm. Cvjeta u jesen i zimu (!). Plodovi su tamnoljubičaste bobice duge do 15 mm.

Od prirode raste u centralnoj i jugoistočnoj Kini. U Japanu, Vijetnamu i jugoistočnim dijelovima SAD-a se subspontano proširila. Na prirodnim staništima sreće se na poluosunčanim staništima gdje najbolje uspjeva, ali dobro trpi zasjenu. Vrsta sporo raste i loše podnosi orezivanje.

Dva primjerka ove vrste se nalaze na raskrsnicama kod mosta Venecija i bivšeg Kalvana. Primjerke je uočio Jugoslav Brujić 25.7.2020. i 20.11.2020.

Quercus palustris Münchh. ‘Pringreen‘ – stubasti močvarni hrast (Green Pillar)

Vrsta pripada familiji Fagaceae, rodu Quercus, sekciji Lobatae (američki crveni hrastovi). Nijedna vrsta iz sekcije Lobatae ni kod nas ni u Evropi nije autohtona; nekoliko vrsta se gaji hortikulturno. U našim gradovima najčešće je gajena Quercus rubra L.; sporadično se gaje i Q. palustris Münchh., Q. coccinea Muenchh., vrlo rijetko i druge vrste.

Naziv roda dolazi od keltskog Quer=lijep i cuez=drvo ili grčkog kerchnos=hrapavost što se odnosi na izgled kore. Naziv vrste „palustris“ znači močvarni. Pringreen znači „zelena igla“, a komercijalniji naziv Green Pillar – zeleni stub.

‘

Tipska vrsta Quercus palustris je drvo koje doseže visinu od 25 (40) m. Krošnja je u mladosti usko piramidalna, kasnije široko piramidalna ili jajasta. Kultivar ‘Pringreen‘ je stubast, tačnije vrlo usko elipsoidan, do 18 m. Listovi naizmjenični, 7-15 cm dugi, nešto duži nego širi, sa 2 do 4 režnja sa obe strane; zašiljeni su i nazubljeni, sjajno zeleni sa obe strane, odozdo u pazuhu nerava dlakavi; jesenji su listovi sjajni i rujni. Žir od 1-1.5 cm u prečniku, okruglast, na kratkoj peteljci.

Vrsta je od prirode rasprostranjena u istočnom i centralnom dijelu SAD-a gdje se javlja na aluvijalnim poplavnim terenima. Močvarni hrast se dobro razvija na zbijenom, kiselom, vlažnom tlu. Otporan je na prašinu i dim, kao i poplave. Vrsta za sada pokazuje invazivan karakter samo na području Sjeverne Amerike.

Primjerak su uočili Jugoslav Brujić i Koljanin Dragan 29.10.2020, iza tržnog centra „Zenit“ gdje je tada i posađen. Primjerci tipske vrste su i ranije gajeni u Banjaluci, ali bez zapaženijeg vijeka i dimenzija. Poredeći brojne vrste koje dolaze iz Sjeverne Amerike a koje se uspješno gaje u našim krajevima, i ovaj kultivar ima izgledne šanse.

Rhaphiolepis deflexa (Hemsl.) B.B.Liu & J.Wen

Najčešći sinonim za ovu vrstu je Eriobotrya deflexa (Hemsl.) Nakai. Domaći naziv za eh-rod Eriobotrya je nješpula.

Rod Rhaphiolepis pripada familiji Rosaceae, potporodici Maloideae, tribusu Maleae. U rodu se nalazi ~50 vrsta zimzelenog žbunja i malog drveća. Donedavno je rodu pripadalo samo 15-ak vrsta, ali su kineski naučnici ustanovili da njemu pripada čitav rod Eriobotrya, sa oko 35 vrsta. Rod na Balkanu nema autohtonih predstavnika. Vrste ovog roda su od prirode rasprostranjene na istočnim Himalajima i u istočnoj Aziji.

U Hercegovini (i drugim mediteranskim područjima) sreće se često u hortikulturi nješpula ili japanska mušmula – Rhaphiolepis loquata B.B.Liu & J.Wen (Eriobotrya japonica Lindl). Sporadično je gajena žbunasta vrsta Raphiolepis indica (L.) Lindl.

Od prirode je rasprostranjena u JI Kini (Gvandong, Hajnan, Tajvan) i Vijetnamu (Na Trang). Vrsti najbolje pašu osunčani položaji, ali podnosi i djelomičnu zasjenu. Preferira bazična, dobro drenirana zemljišta.

Rhaphiolepis deflexa je malo zimzeleno drvo, koje može narasti i do 15 m. Grane su krupne i sivosmeđe, gusto dlakave u mladosti. Listovi su kožasti, nepravilnog ruba, nakupljeni na vrhu grana, dugački su 10-19 cm i široki 3-7 cm. Cvjetovi su prečnika od 1.5-1.8 cm. Čašični listići dlakavi odozdo. Krunični listići su bijele boje. Plod žućkastocrven, okruglast, prečnika 1,2-2 cm.

Tri primjerka je uočio Jugoslav Brujić 02.07.2019. Rastu u žardinjerama, koje ograđuju baštu kafića u ul. Braće Pantića. Pretpostavljamo da vrsta nije dovoljno otporna na niže temperature, ali njih do sada nije ni bilo, tako da je potrebno pratiti njihov razvoj.

Za više informacija pogledajte:

R. Cvjetićanin, J. Brujić, M. Perović, and B. Stupar, Dendrologija, Udžbenik, Univerzitet u Beogradu, Šumarski fakultet, 2016.

E. Vukićević, Dekorativna dendrologija. Naučna knjiga, 1987.

https://treesandshrubsonline.org

Tekst pripremili: Brujić Jugoslav i Koljanin Dragan.