Ćopotac – Neottia cordata (L.) Rich. (= Listera cordata L.)

„I vi ste ovako malu biljku našli u onolikoj prašumi!?“ – začuđeno reče konobar Zeko, pogledavši u naš herbar. Bilo je popodne, jednog junskog dana, u motelu Veliko Vrelo kod Drinića. To jutro smo banuli ponovo, nakon skoro godinu dana, u dobro nam znanu kuću. Jutarnja kafa na balkonu, svježe jutro, i pogled na još bijele vrhove Klekovače između jelika. Predah na putu od Banjaluke do prašume Lom.

„Pa vi ljetos rekoste da ste završili sa Lomom?“ – mrmlja Zeko sipajući krýšku u čašice, obradovan ponovnim susretom – „Aaa, ne možete vi bez Loma dugo…“

„I mi smo mislili da smo završili. Ali, moramo potražiti jednu vrstu. Jedan je pokojni profesor jasno rekao da raste i u prašumi Lom“

„Sa srećom!“

Stigosmo do prašume; fakultetski džip staje, mi se pakujemo i ulazimo u šumu koju smo tokom dvije prethodne godine dolazili tridesetak puta. Dogovaramo se: razvićemo se u strijelce, na 20-ak metara, da vidimo više. I krećemo poznatom „Dejanovom stazom“.

„Fuki vam je sve rekao!“ – derem se, da me čuju mladi student Đorđije Milanović s lijeve, i tada friški penzioner Jovo Travar sa desne strane – „Nikakav problem nije naći ćopotac. Na smrčevim panjevima i kladama, dopola utonulim u zemlju…“ prisjećam se riječi iz rada akademika Pavla Fukareka. I pružam ruku prema takvim mrtvim stablima pred sobom. A onda, pogled mi kliznu niz ruku, i među klijancima smrče, rasutim po nekada-deblu – ugledam male cvjetiće.

„Evo je!“

„Daj…“ –  mrmlja Đorđije s lijeva.

„Ne zezaj!“ – dobacuje Jovo s desna.

„Dođite!“ – zovem, i sam zaprepašćen brzinom nalaska. Pa tek smo zakoračili iza stabala sa crvenim linijama, koja označavaju granicu rezervata; kao da smo dali gȏ u prvom minutu fudbalske utakmice. I, izbrojasmo – šest primjeraka na jednoj kladi. Prošpartali smo prašumu, bez karte i dži-pi-es-a, pošto smo već napamet znali gdje smo unutar tih trista hektara, i – nigdje je više nismo sreli – ostade 1:0.

Ćopotac je tipična vrsta smrčevih i borealnih šuma. Razumljivo je da je tipična cirkumpolarna vrsta, obična i česta vrsta sjeverne Evrope, Sibira i Sjeverne Amerike. Kod svih takvih vrsta (npr. Maianthemum bifolium, Goodyera repens, Coralorhiza trifida), tzv. borealnim reliktima, očigledna je snažna veza za tajgama iz postojbine.

Fukarek je u svom radu bio kritičan prema nalazištima Neottia cordata u Grčkoj. Ali, novi radovi grčkih botaničara govore o 19 nalazišta ove vrste na južnom rubu njenog areala, na granodioritima, od 1500-1600 m n.v., u šumama smrče, šumama bijelog bora, pa i crnog bora.

Tekst: Jugoslav Brujić