Košuta (Fritillaria meleagris L.) je jedna od naših najljepših proljetnica. U rano proljeće iz lukovice izrasta tanka stabljika koja na vrhu nosi obično samo jedan cvijet. Na stabljici se nalazi nekoliko naizmjenično poredanih dugih i uskih listova. Cvjetovi su građom tipični za porodicu ljiljana (Liliaceae) kojoj vrsta i pripada. Boja cvijeta je crveno-smeđa do purpurna. Latice su prošarane pjegama. Cvjetovi su krupni i povijeni.

Vrsta naseljava vlažne livade, šikare i šume ravničarskih krajeva koji su u prošlosti u Bosni i Hercegovini bili pod snažnim antropogenim uticajem. Veoma je osjetljiva na promjene u vodnom režimu. Prevođenjem šuma i livada u oranice gube se staništa koja ova vrsta naseljava. Zbog svoje izuzetne ljepote često se ove biljke beru. Na taj način se populacijama onemogućava razmnožavanje pa se tako smanjuju i dovode u opasnost od nestajanja. Fritillaria meleagris je ugrožena u mnogim dijelovima Evrope dok je u nekim potuno iščezla.

 Još je davne 1874. u svom putopisu Franjo Jukić prolazeći kroz Lijevče polje ostavio pisani trag prilika tog vremena i prostora: “Koliko god opisivao sve će ljepše ostati. Ravnica jedna preplemenita, a posred pružila se šuma Savski Lug od Save ime noseći. Jedna gora od 6 sati raširila se je u daljinu u kojoj rijetko je vidjeti drugo drvo već sami hrast u nebo grane šireći. Kroz njega prolazeć mogao sam sve od žalosti plakati gledajući kako je malo i veliko ustalo da ga utamani. Jedni duge na hiljade sijeku; drugi za lađe i brodove, treći za vatru, prodavajući preko Save u Slavoniju. Čobani, kojim niko ne zabranjuje, od besposlice posijeku najveći hrast, drugoga nasijeku pa se osuši. Najviše, pako, naselilo se u tom lugu nekoliko kuća, pa pali hrastove i cijelu šumu da može orati i sijati. Čak iz Francuske i Engleske trgovci ovdje za brodove sijeku hrastove koje oni izaberu, al bojati se da neće zadugo!”

U ovih nekoliko redova opisan je početak velikog obešumljavanja Lijevča. Protjerivanje šuma sa vijekovnih ognjišta je bio siguran način za dobijanje plodnog zemljišta. Ravan, obešumljen teren i neposredna blizina tada brojnih vodotoka primorale su ljude da izgrade prve kanale i nasipe. To su bile prve u nizu velikih promjena koje su zahvatile ovaj kraj.

Otmar Rajser, hodajući ravničarskim krajevima Bosne prije više od stotinu godina na jednoj livadi kod Gradiške zapazi nešto interesanto. Iako je bio ornitolog ipak mu pažnju privuče jedna biljka. To je bila Fritillaria meleagris, u Lijevču poznata kao košuta. Vjerovatno je i sam ostao u čudu kao i mnogi drugi prije a i poslije njega kada je prvi put u rano proljeće ugledao ovu pomalo nestvarnu biljku. Tako je nastao prvi i doskora jedini pisani trag za ovu vrstu u Bosni i Hercegovini.

Najintenzivnije promjene u vegetaciji Lijevča nastale su sredinom dvadesetog vijeka kada se započelo sa masovnim prevođenjem livada i šuma u oranice. To je direktno uticalo na nestanak mnogih populacija košute (Fritillaria meleagris) koje su jednostavno preorane.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka zbog potrebe da se regulišu količine vode u poljoprivrednom zemljišta izgrađeni su sistemi kanala i nasipa. To je za rezultat imalo značajno isušivanje zemljišta i zaustavljanje plavljenja livada i šuma na kojim je košuta rasla. U tom periodu je počelo još jedno veliko izumiranje košute u Lijevču. Zemljište preostalih lužnjakovih šumama i vlažnih livadama zbog promjene u nivou podzemne vode i režimu plavljenja postaje presuvo te ova biljka postepeno ali u potpunosti nestaje sa staništa zahvaćenih promjenama. Dokaz o tome su brojna sjećanja na mjesta na kojim je košuta rasla prije izgradnje sistema kanala i nasipa a na kojim sada nije ustanovljena.

Danas u Lijevču dominiraju oranice. Ponegdje se sretnu očuvani lužnjakovi gajevi kao sjene nekad moćne šume tog prostora. Nova vremena su dovela do toga da preostala livadska staništa košute zarastaju. Dok se izgled Lijevča polja kroz proteklih tristo godina dinamično izmijenio, ljudska narav je ostala ista ili bar slična. Košutu zbog ljepote nemilosrdno beru i uništavaju.

Mnogo je to uporna biljka. Svakog proljeća već stotinama godina u Lijevču probiju se kroz hrastov listinca prkosni cjetovi. Populacije košute su malobrojne i na rubu da iščeznu. Zaostale su ponedgje kao relikt iz vremena vladavine moćnog lužnjakovog carsta.

Tekst: Koljanin Dragan