U srcu Beograda punim plućima diše Jevremovac. Preko 130 godina ovo čarobno mjesto prkosi vremenu i betonskim džinovima koji ga okružuju. Tokom svih tih godina, kao i svaki dobar domaćin, radoznalim putnicima pruža mnogo toga za vidjeti, osjetiti i doživjeti. Iako je zima, botanička bašta plijeni svojim skladom i harmonijom. Ušuškalo se tu mnoštvo drveća, žbunova, raznolikih ukrasnih biljaka, mnogo posjetilaca i pokoji radoznali dječiji osmijeh. A mi, pa mi smo krenuli u razgledanje…

Pogled nam je privukao zeleni prnar (Quercus coccifera). Čini se da mu ni najmanje ne smeta činjenica da je stotinama kilometara udaljen od svoje tople domovine. Naviku da ostane zelen u uslovima blagih mediteranskih zima, zadržao je i duboko u kontinentu. Svojim dimenzijama i raskošnošću, ovo drvo, vješto prkosi logici svakog poznavaoca ove vrste.

Ephedra campylopoda  je vrsta makija i gariga istočnog Mediterana. Ova biljčica ipak nije bila voljna trpjeti hladnoću beogradskih zima sa zemljakom prnarom. Draži joj je život u stakleniku botaničke bašte, pored mnogobrojnih sukuletni i tropskih biljaka.

Svoje mjesto u Jevremovcu našla je i naša ljepotica, biser duboko skriven od radoznalih posmatrača, nauke i javnosti, duboko u srcu kanjona rijeke Drine – Pančićeva omorika (Picea omorika). Strme krečnjačke litice zamijenila je botaničkim vrtom, pa okićena svojim četinama mirno ćuti, dok se prolaznici dive njenoj veličanstvenosti. Još poneka sjajna novogodišnja kuglica krasi njenu vitku krošnju. 

Botanička bašta ima i svoj Japanski vrt. Vjekovna tradicija ispijanja čaja može se iskusiti u čajnom paviljonu izrađenom od drveta. Da bi utisak istoka bio upotpunjen, tu je mnoštvo simbola, kao što su: kamenje u grupi po tri- jedinstvo neba, zemlje i ljudi; voda- promjene u prirodi; bor-ljubav; javor- konačnost čovjeka; trešnja- mladost. Ispod bašte se nalazi izvor koji jezerce u Japanskom vrtu snabdijeva vodom.

U stakleniku botaničke bašte može se vidjeti mnoštvo interesantnih biljaka. Staklenik je podijeljen na više dijelova u kojima se pokušavaju oponašati različiti dijelovi svijeta. U njemu živi oko 400 vrsta sukulenata, reklo bi se prava mala sočnobodljikava čarolija. Dio sa tropskim biljkama dodatno je upotpunilo prisustvo mahovina, puzavica, a na polici se našla i nama omiljena- kafa (Coffea arabica).

Poznato je da gospina vlas (Adiantum capillus-veneris) raste na vlažnim i toplim mjestima. Iako pravi Mediteranac, ponekad se može pronaći u kontinentu oko termalnih izvora ili recimo u stakleniku botaničke bašte gdje smo skoro sigurni da se ova paprat na mnoga mjesta „posadila“ sama. Taman kad smo naumili fotografisati ovu interesantnu paprat vazdušna vlaga je ipak imala zadnju riječ što se pomalo i vidi na fotografi. Bolju nismo imali.

Još je mnogo ostalo skriveno što u zimskom vremenu što u povelikom prostoru. Za drugi dio ćemo ipak sačekati neke zelenije dane.

Tekst:

Stojanka Berić

Dragan Koljanin