Posljednja stanica

Stigli smo do krajnje destinacije na dendro-veksilološkom putovanju kroz zemlje na čijim zastavama se nalaze drvenaste vrste. Posljednja priča posvećena je jednoj endemskoj četinarskoj suptropskoj vrsti, koja pripada rodu araukarija (lat. Araucaria), a nalazi se na zastavi Ostrva Norfolk. Sasvim očekivano, riječ je o norfolškoj araukariji, latinskog naziva Araucaria heterophylla (sin. Araucaria excelsa, engl. Norfolk Island Pine).

Položaj Ostrva Norfolk

Ostrvo Norfolk je vulkanskog porijekla, pripada Australiji, a nalazi se na jugozapadu Tihog okeana, između Novog Zelanda i Nove Kaledonije. Evropljanima ga je otkrio kapetan Džejms Kuk 1774. godine, nakon čega je postalo britanska kažnjenička kolonija. Površina ostrva je 34,6 km2, dužina obale je 32 km, a najviši vrh je na 319 m nadmorske visine.

Pored norfolške araukarije trouglastog habitusa, koja je nacionalni simbol ostrva, zastavu Ostrva Norfolk krasi i zelena boja, koja predstavlja bogatu vegetaciju ostrva.

Zastava Ostrva Norfolk

Rod Araucaria sadrži 20 vrsta i pripada porodici Araucariaceae, koja je dobila naziv po Araukancima, grupi indijanskih plemena koja žive u Čileu i Argentini. Osim u Južnoj Americi, araukarije se javljaju širom južnog Pacifika, a naročito u Novoj Kaledoniji, gdje živi čak 13 vrsta ovog roda. Tipičan je rod četinara južne hemisfere, kao i druga dva roda iz iste porodice (Agathis i Wollemia).

Araucaria heterophylla je spororastući četinar, koji na prirodnom staništu dostiže visine od 70 m, a kao lončanica naraste do 1,5 m visine. Ovu vrstu karakteriše vrlo pravo deblo čitavog života, uprkos jakim vjetrovma koji duvaju sa okeana. Takođe, grane su pravilno raspoređene u pršljenovima. Pravilna građa i trouglasti habitus su naročito uočljivi kod mlađih stabala, a u starosti je simetričnost manje izražena.

Habitus mladih jedinki

Listovi mladih jedniki su mekani i zakrivljeni, dugi 1-1,5 cm i debeli oko 1 mm, a kod starijih jedniki su primjetno kraći i deblji. Otuda porijeklo imena, koje ukazuje na različitost listova (heterophylla).

List

Cvjetovi su jednopolni, a vrsta uglavnom dvodoma. Muške cvasti (strobile) su izdužene i žute, a ženske su okruglaste, prečnika do 12 cm. Javljaju se svake 3-4 godine, u septembru (južna hemisfera).

Muške cvasti
Ženske cvasti

Šišarke sazrijevaju godinu i po dana (zrele su u aprilu), nakon čega se raspadaju. Sjeme je jestivo, dugo do 3 cm, okriljeno širokim krilima.

Šišarka i sjemenke

Iako Araucaria heterophylla od prirode raste samo na Ostrvu Norfolk, uspješno se uzgaja širom planete, zbog svog egzotičnog izgleda i široke klimatske prilagodljivosti. Poznata je sobna biljka, a mnogi je koriste i kao novogodišnje drvce, zbog sličnosti sa jelom.

Araucaria heterophylla kao lončanica

Najviše joj prijaju vlažna suptropska (okeanska), mediteranska i umjereno-kontinentalna klima. Međutim, kratkoročno može da podnese i vrućinu i hladnoću, pa se najsjevernijom jedinkom koja živi na otvorenom smatra jedno mlado stablo na jugozapadu Irske. Dok god ima dovoljno vode, ova vrsta ima visok prag tolerancije na so, vjetar i pijesak, zbog čega je dobar izbor za sadnju na obalama.

U domovini, na Ostrvu Norfolk, gradi nestvarne pejzaže…

Međutim, izvorne sastojine vrste Araucaria heterophylla, ionako prirodno ograničene, znatno su smanjene od vremena kapetana Kuka. Poljoprivreda, loše gazdovanje i uvođenje invazivnih vrsta značajno su smanjili prvobitne populacije. Najvažnije preostale populacije, ostaci nekadašnje suptropske kišne šume izgrađene od ove i drugih endemskih vrsta, čuvaju se u Nacionalnom parku ostrva Norfolk, a IUCN ovu vrstu klasifikuje kao ranjivu (VU).

Impozantan primjerak norfolške araukarije iz prošlosti (obima 11,28 m na 1,5 m od zemlje)

Araucaria heterophylla nije jedini endem ovog ostrva. Naprotiv, od 174 autohtone biljke na ostrvu, čak 51 su endemske vrste, a najmanje 18 njih su rijetke ili ugrožene. Pored norfolške araukarije najpoznatiji endemi Ostrva Norfolk su palma Rhopalostylis baueri i drvenaste paprati Sphaeropteris excelsa (vjerovatno najveća paprat na svijetu) i Alsophila australis.

Visok stepen endemičnosti je karakterističan i za faunu ovog ostrva. Na njemu živi oko 40 endemskih vrsta puževa. Mnoge endemske vrste ptica su izumrle zbog krčenja prašuma i introdukcije pojedinih vrsta sisara. Na primjer, neke od izumrlih vrsta su Nestor productus i Hemiphaga novaeseelandiae spadicea, a među trenutno ugroženim su Ninox novaeseelandiae undulata i Cyanoramphus cookii.

Ostrvo Norfolk i susjedno manje ostrvo Nepin su IBA područje (Important Bird Area). Takođe, obližnje ostrvo Filip je posebno IBA područje.

Papilio amynthor je endemska vrsta leptira na ovom ostrvu, jedina autohtona vrsta sisara na ostrvu je slijepi miš Chalinolobus gouldii, a oko ostrva se mogu vidjeti i brojne vrste kitova.

Dragi čitaoci, toliko o Drveću i zastavama. Polako i sa uživanjem obradismo i posljednju temu iz ove rubrike. Hvala na posvećenom vremenu, čitamo se nekom drugom prilikom!

Tekst: Jovana Moravac

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *