Biljka mjeseca (januar) – brnđuše sa Slovinja

Biti prvi je težnja mnogih, ali najhrabriji uspjevaju u tome. Među njih sigurno spada dvocvjetni šafran, koga u ovo varljivo ranoproljećno vrijeme možemo sresti na obroncima planine Slovinj, što se uzdiže iznad prostranog polja Glamočkog. Naučni naziv je Crocus biflorus Mill. ssp. weldenii (Hoppe et Fürnr.) K. Richt, otud i izvedenica dvocvjetni (biflorus); narodni naziv za šafrane u glamočkom kraju glasi: brnđuše.
Rod Crocus L. sadrži oko 160 vrsta. Glavna determinacijska karakteristika dvocvjetnog šafrana je lukovičasti gomolj, čija se tunika raspada na kožaste prstenove u bazi; često je sa dva cvjeta.

Dvocvjetni šafran – izgled biljke sa lukovicom (foto: M. Ubović)

Crocus biflorus obuhvata 20 podvrsta; jedna od njih je i naša podvrsta weldenii, koja se od tipske razlikuje segmentima perigona iznutra bijelim, a sa vanjske strane ljubičasto nahukanim; filamenti prašnika nisu dlakavi. Prisutne su tri forme, po boji vjenčića:

•vjenčić sa unutrašnje strane bijel, a vanjski listovi perigona plavo do ljubičasto nahukani – f. bicolor (najčešća).

Crocus biflorus f. bicolor (foto: M. Ubović)


• vjenčić potpuno bijel – f. weldenii (rijetko prisutna).

Crocus biflorus f. weldenii (foto: M. Ubović)


• vjenčić žućkast – f. lutescens (rijetko prisutna, opisana u Crnoj Gori).

Crocus biflorus f. lutescens (foto: M. Ubović)

Areal se proteže zapadnim dijelom Balkanskog poluostrva, od sjeveroistoka Italije, preko Hrvatske, Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i sjevera Albanije: ustvari – pravi endem Dinarida. U literaturi je za BiH opisano nalazište u okolini Trebinja, koje navodi Bek-Manageta. Rasprostranjenje je zasigurno šire, barem u Hercegovini. Populacije u Glamoču možda predstavljaju najkontinentalnije nalazište u BiH, uslovljeno prisojnom ekspozicijom. Najbrojnije nalazište je iznad sela Isakovci.
Stanište su kamenjarski pašnjaci i otvorene šume mediterana i submediterana. Nalazišta u okolini Glamoča su kserotermna, strma, gola staništa, izložena toplijim ekspozicijama, na nadmorskoj visini od 900-1200 metara. Geološka podloga su kredni krečnjaci, na kojima preovlađuje kalkomelanosol.

Crocus biflorus – stanište (foto: M. Ubović)


Često cvjeta tokom zime, kada se desi kratko zatopljenje od par dana „između dva snijega“, na prelazu iz prvog u drugi mjesec. Prisutne populacije se većinom razmnožavaju vegetativno, lukovičastim gomoljima (geofit). Na Slovinju, u fazi cvjetanja zna da strada od niskih noćnih temperatura (mraz); tada već u toku sutrašnjeg dana iz iste lukovice izbija drugi cvijet, kao zamjena za uništeni.

Crocus biflorus – oštećenja od mraza (foto: M. Ubović)

Ove godine prvi sramežljivi primjerci su primjećeni 08.02.2021. Ranijih godina, zavisno od klimatskih prilka, cvjetanje se znalo produžiti do sredine aprila.
Na spisku vrsta za crvenu knjigu FBiH vodi se kao kritično ugrožena (mada dosad nije ni bila konstatovana u Federaciji). Nalazi se i na spisku Uredbe o crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune RS. Populacije na Slovinju su stabilne.

Tekst: Mirko Ubović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *