Za mjesec maj odabrali smo dvije vrste i jedan hibrid.

Perovskia abrotanoides Kar. – ruska žalfija

Nema sinonima. Ime roda je u čast ruskog generala V. A. Perovskog (1794 – oko 1857). Slična je vrsti P. atriplicifolia Benth., čiji su listovi uži (linearno do usko-lancetasti), krenatnog oboda (tupo nazubljeni, rjeđe dublje usječeni), a čašica čekinjasto dlakava.

Razgranat listopadni polužbun iz porodice usnatica, obično naraste 60-100 cm. Stabljika i lišće sa indumentumom malih utisnutih dendroidno-zvjezdastih dlačica i brojnim žlijezdama eteričnog ulja. Ima jajasto-lancetaste, fino disecirane, duboko urezane ili dvostruko peraste, aromatične (kad se zdrobe), sivozelene listove na krutim, uspravnim, četvrtastim stabljikama i svjetloplave cvjetove u razgranatim vršnim metlicama, visine 25-35 cm. Čašica meko vunasta. Visoki, prozračni grozdovi stvaraju oblak boje lavande iznad srebrnog, aromatičnog lišća. Cvjeta čitavo ljeto.

Vrsta potiče sa Srednjeg istoka, zapadno od Himalaja: Avganistan, Pakistan, Indija (Ladak), Turkmenistan, Tadžikistan, Kina. Raste u stepama i polupustinjama, kamenitim obroncima, suvim koritima i obalama.

Lako se uzgaja na prosječnom, suvom do srednjem, dobro dreniranom zemljištu; treba izbegavati vlažna, teška zemljišta. Na prebogatim i teškim zemljištima raste poleglo i nedovoljno odrveni. Biljke imaju dobru toleranciju na sušu, kao inače većina bazofita. Nema ozbiljnih problema sa insektima ili bolestima. Najbolje cvjetanje se dešava na potpuno osunčanim položajima; stabljike će patiti ako se biljke uzgajaju i u djelimičnoj sijenci. Krajem zime bolje ih je čepirati – srezati biljke skoro do zemlje.

Prva tri primjerka posađena su u žardinjerama kod picerije „Kod Brke“ (ranije „Mustang“) 2016. godine. Prošle godine, desetine ih je posađeno oko metasekvoja ispred zgrade Predsjednika RS. Primjerke je uočio i determinisao Jugoslav Brujić.

​Ilex crenata Thunb. – Japanska božikovina

Sinonimi: Ilex euryifolia K. Mori & Yamam., Ilex helleri Craig.

Vrsta pripada monotipskoj familiji Aquifoliaceae, rodu Ilex u koji se ubraja između 400 i 600 vrsta široko rasprostranjenih u umjerenoj i tropskoj zoni. Kod nas je autohtona vrsta Ilex aquifolium dok se u hortikulturi još gaje i Ilex cornuta Lindl. & Paxton i Ilex crenata Thunb., kao i hibridi Ilex × meserveae S.Y.Hu. Rod je dobio naziv po sličnosti sa listovima česmine – Quercus ilex. Vrsta je od prirode rasprostranjena u Japanu, Koreji i na istoku Rusije (ostrvo Sahalin). U prirodi preferira rubove šuma i degradirane šume.

Naizgled je slična šimširu (Buxus sempervirens) ali se jasno razlikuje po listovima koju su su naizmjenično raspoređeni i blago urezani po rubovima. Listovi na naličju imaju sitne žlijezde.

Ilex crenata je vrsta kod koje se sreću brojni kultivari varijabilni po dimenzijama, obliku krošnje i listovima. Tipski oblik je žbun koji doseže visinu do 3 metra. Listovi su prosti, sitni, naizmjenično raspoređeni. U Banjaluci su zastupljene topijarne forme sa jednim stablom na kome je oblikovano po desetak krošnjica. Vrsta je dvodoma, cvjetovi jednopolni, blijedo zelenkasti, nalaze se u pazusima ovogodišnjih izbojaka. Plodovi su koštunice crne boje, prečnika do 5 mm.

Vrsta je prema svjetlosti heliofita do polusciofita. Dobro uspjeva u blažoj klimi. Preferira blago kisela zemljišta, ali umjerena odstupanja od idealnog ne stvaraju problem. Loše podnosi slabo drenirana, kao i suva zemljišta. Orezivanja dobro podnosi, pa je iz tih razloga dobar izbor za živice i topijarne forme. Strada od jakih mrazeva.

U novije vrijeme vrsta je postala popularna u hortikulturi Banjaluke gdje se postavlja u žardinjerama na istaknuta mjesta u gradu. Prvi primjerak je uočio Dragan Koljanin 2019. kod zgrade Vlade Republike Srpske. Ove godine je postavljeno nekoliko primjeraka u žardinjerama ispred Gradske uprave.

Paeonia × suffruticosa Andrews – drvenasti božur

Sinonimi: Paeoniaarborea C.C. Gmel., Paeoniachinensis Oken, Paeonia fruticosa Dum. Cours., Paeonia moutan Sims, Paeonia papaveracea Andrews, Paeonia yunnanensis W.P.Fang i drugi.

Rod Paeonia L pripada porodici Paeoniaceae. U rod se ubraja oko četrdeset vrsta od kojih je većina zeljasta. Od prirode je rasprostranjen na području Azije, juga Evrope i zapada Sjeverne Amerike. Mnoge vrste iz ovog roda se gaje u hortikulturi. Latinski naziv roda Paeonia potiče od Peona, boga medicine poznatog iz grčke mitologije. Drugi dio naziva – suffruticosa dolazi kao opisni i odnosi se na prizemne dijelove koji odrvene, tj. znači – polužbun. 

Paeonia × suffruticosa je naziv koji se koristi za grupu hibrida nastalih međusobnim ukrštanjem pet vrsta koji pripadaju rodu Paeonia, podsekciji Vaginatae. Hibrid je nastao u Kini gdje je u sedmom vijeka uživao veliku popularnost, a očigledno se gajio i ranije. U Evropu se gaji nešto manje od 200 godina.

Drvenasti božur je polužbun koji sporo raste i doseže visinu do dva metra. Listovi su naizmjenični i složeni, krupni, svjetlozeleni na licu, a plavkastozeleni na naličju. Dužina listića je od 5 do 10 cm. Listići su jajasti sa 3-5 velikih zubaca ili režnjeva. Terminalni listić je trorežnjevit. Cvjetovi su veoma krupni i mirisni, kratkog vijeka. Najčešći su primjerci bijelih cvjetova sa jednom ljubičastom tačkom na latici kao i primjerci ružičaste i žute boje. Sreću se i druge boje.

Najbolje uspijeva na dubokim i dobro dreniranim zemljištima. Vrsta ima velike zahtjeve prema hranjivosti zemljišta. Prema svjetlosti je heliofita do polusciofita. U adekvatnim uslovima ima potencijal da doživi starost preko 200 godina.

Tri primjerka je uočio Dragan Koljanin ispred JU Studentski centar „Nikola Tesla“, ul. Majke Jugovića. Jedan primjerak je je uočio Jugoslav Brujić kod OŠ „Branko Radičević“, nedaleko od prvog.

Tekst:

Jugoslav Brujić

Dragan Koljanin