Nakon duže pauze, nastavljamo predstavljanje dendronovosti u Banjaluci.

Ulmus pumilla Fortune ‘Pinnato-ramosa’ – mandžurijski brijest

Sinonimi: Ulmus pumila var. microphylla Pers., Ulmus pumila var. sabulosa J.H. Guo, Yu S. LI & J.H. Li,Ulmus campestris f.pumila Herder, Ulmus campestris var. pumila Maxim., Ulmus pinnato-ramosa Dieck ex Koehne, Ulmus manshurica Nakai, Ulmus pumila L. var. arborea Litv.

Odavno u dendroflori Banjaluke, pa i šire, nema baš zabilježenih novosti kad se radi o rodu brijestova. Sibirski brijest je već par decenija gajena vrsta u okolnim zemljama (u okolini Beograda i Zagreba). Ne samo da je postao čest u drvoredima i parkovskim površinama, već se i odomaćio u poplavnim šumama pored velikih većih rijeka (u Vojvodini i u Dalmaciji).

Osnovna vrsta značajno se razlikuje od ove sorte. Tip vrste je listopadni polegli žbun. Izbojci su crvenkastosmeđi, tanki. Korijen je površinski, sa dobro razvijenim bočnim žilama. Pupoljci su crvenkastosmeđi, na vrhu zaobljeni. Listovi su naizmenični, eliptični do jajasto lancetasti, dugački 3-7 cm, na peteljci dugoj do 1 cm. Osnova je slabo asimetrična (skoro simetrična). Obod lista je dvostruko testerast. Cvjetovi su jednodomi. Cvjetanje je prije listanja, u martu ili početkom aprila. Plodovi su orašice, objajastog oblika, duge 1-1,5 cm. Sjeme je u centru, a krioce je duboko usječeno; sazrijeva u maju. Areal sitnolisnog brijesta je u centralnoj i istočnoj Aziji (od Kazahstana do Koreje). Raste na pjeskovitim obalama rijeka, ali i na suvim kamenitim terenima. Heliofilna je vrsta koja dobro podnosi sušu, kao i niske temperature. Kod nas nije zabilježen kao tipska vrsta, već kao kultivar – mandžurijski (turkestanski) brijest. To je drvo koje dostigne visinu 20-25 m. Izbojci su tanki, viseći, goli. Kora je tanka, sivosmeđa, uzdužno ispucala. Listovi su uži.

Koristi se za protiverozione i meliorativne zasade, gdje dobro podnosi i zaslanjena zemljišta. Otporan je na holandsku bolest brijestova.

Dva mlada primjerka rastu u ulici Nikole Pašića, kod broja 70. Primjerke je uočio Jugoslav Brujić 9.7.2021.

Chaenostoma cordatum (Thunb.) Benth. ‘Cabana’ – bakopa kabana

Sinonimi: Chaenostoma cordatum ‘The Pikmin Flower’.

Vrsta pripada familiji Scrophulariaceae, tribusu Gratioleae. Trajnica je ili polužbun.

Poznata i pod nazivom „ukrasna bakopa“ (koju ne treba miješati sa rodom Bacopa iz familije Plantaginaceae), jedna je od 52 vrste u rodu Chaenostoma, poznatijoj po svojim kultivisanim oblicima.

Nastala je iz promocije video-igrice koja uključuje „Nintendo of America“ i „Syngenta Seed’s Flower Brand“ za Nintendo novu i predstojeću franšizu u to vreme popularne konzole „Pikmin“, pa je zvanično nazvana „The Pikmin Flower“. Proizvod promocije bio je dostupan za kupovinu u aprilu 2022.

‘Cabana’ je kratkotrajna zimzelena višegodišnja biljka za najtoplije zone. Može da raste u hladnijim klimatskim uslovima, ali za obilno cvjetanje je potrebno puno sunca.

U Banjoj Luci bilježimo pokušaje gajenja, od 2021, kada je ubačena u vrlo uske žardinjere oko bašte hotela Palas. Prošle zime se smrzla, ali je ovog ljeta ipak obnovila nadzemni dio, sa nježnim nahubljenim listićima i obiljem bijelih cvjetova.

Erica carnea L. – crnjuša

Sinonim: Erica herbacea L., nom. rej.

Prvo objavljeno ime za vrstu je Erica herbacea; međutim, ime Erica carnea (objavljeno tri stranice iza, u istoj knjizi) je toliko široko korišćeno, a ranije ime tako malo korišćeno, da je zvaničan predlog da se ime Erica carnea sačuva u odnosu na Erica herbacea prihvatila komisija Međunarodnog Botaničkog kongresa 1999 (tzv. nomen conservandum).

To je nizak raštrkljan polužbun, koji dostiže visinu 10–25 cm, sa zimzelenim igličastim listovima dugim 4–8 mm, po četiri u pršljenu. Cvjetovi su u grozdovima od kasne zime do ranog proljeća; često počinju da cvjetaju dok je biljka još prekrivena snijegom. Pojedinačni cvijet je uskozvonast, dugačak 4–6 mm, tamnocrvenkasto-ružičast, rijetko bijel.

Crnjuša je kod nas jedna od rasprostranjenijih vrsta, karakteristična za šume crnog i bijelog bora na dolomitima i serpentinitima, u kojim je obično najraširenija vrsta. Mnogo je rijeđa unutar klekovine krivulja, na subalpinskim vrištinama, na opodzoljenim smeđim zemljištima na rožnjacima unutar kitnjakovih šuma (sa borovnicom) ili na krečnjacima u kanjonima. Tipična je bazifita, poluheliofita, i vrsta sirovog humusa.

Gaji se kao tipičan prekrivač tla; može se koristiti i za kamene zidove, podzide, usjeke i nasipe puteva. Podnosi jaku insolaciju i sušu. Pored tipa vrste, postoji za hortikulturne svrhe preko 100 kultivara, različitih po boji listova i cvjetova.

Vrsta je u Banjaluci zabilježena u Boriku, u ul. Save Kovačevića 33, 12.1.2020. (sa obilnim cvijetovima!), a potom i u Rosuljama, u ul. Milana Radmana kod brojeva 24 i 26, 9.3.2021.

Tekst: Jugoslav Brujić

Korisna literatura:

Cvjetićanin, R., Brujić, J., Perović, M. & Stupar, B. Dendrologija. Udžbenik (Univerzitet u Beogradu-Šumarski fakultet, 2016).

Šilić Č. (1964): Prilog poznavanju dendroflore Banjaluke i okoline. Šum. Fak. i Inst.Šum. i Ind. Drveta br. 9, Sarajevo.

Lukić, O., Milanović Đ., Brujić J., Stupar V. Prilog poznavanju rasprostranjenja i ekologije crnjuše (Erica carnea L.) u Bosni i Hercegovini. Glasnik Šum. Fak. Banja Luka 29, 2019.