Istorija

Lovor je još od antičkog doba sveprisutan u životu ljudi, kao začin, kao lijek ili kao vijenac. Simbolika lovorovog vijenca starija je od same heraldike. Ustvari, starija je i od Hrista.

Kako drevna grčka mitološka priča kaže, prvo stablo lovora nastalo je zbog neuzvraćene ljubavi. Grčki bog Apolon se rugao bogu ljubavi Erosu govoreći mu da njegove strijele nemaju nikakvu moć, pošto je Apolon pored ostalog i zaštitnik streljaštva. Uvrijeđeni Eros je zbog toga upucao Apolona zlatnom strijelom, usađujući mu time strastvenu ljubav prema riječnoj nimfi Dafne. Sa druge strane, nju je upucao olovnom strijelom, usađujući joj mržnju prema Apolonu. Apolon je dugo pratio Dafne, moleći je da mu uzvrati ljubav. Njoj to najzad dosadi, i zamoli Erosa da interveniše. I ovaj je, na padinama Parnasa, pretvori u lovorovo drvo.

Apolon je nakon toga zauvijek nosio lovorov vijenac na glavi, iz poštovanja i ljubavi prema Dafne, a svojom moći vječne mladosti i besmrtnosti učinio je lovorovo drvo zimzelenim. Takođe, odlučio je da se lovorovim vijencem krunišu pobjednici Pitijskih igara koje su se na Delfima organizovale u njegovu čast od 568. godine prije Hrista. Kasnije je ista praksa primjenjivana i na Olimpijskim igrama, gdje su maslinove grančice zamijenjene lovorovim.

Ovime je objašnjeno i porijeklo imena ove biljke, jer δάφνη (dáphnē) na starogrčkom znači „lovorˮ.

Botanika

Rod Laurus je jedan od oko 50 rodova iz porodice Lauraceae. Sadrži tri vrste, od kojih jedna (Laurus nobilis) raste oko Sredozemnog mora, a ostale u Makaroneziji: Laurus azorica na Azorskim Ostrvima i Laurus novocanariensis na ostrvu Madeira i na Kanarskim Ostrvima.

Lovori su dvodomi zimzeleni žbunovi ili nisko drveće, aromatičnih listova, žućkastih cvjetova i crnih bobičastih plodova.

Smatra se da se Laurus nobilis iz Male Azije raširio Evropom. Danas po njemu miriše dobar dio Mediterana, uključujući i Jadran. Kod nas na sjever ide do Istre, gdje se upravo po njemu zove primorski gradić Lovran („grad lovoraˮ).

Reliktne lovorove šume sa ostrva Madeira proglašene su svijetskom baštinom (UNESKO, 1999). Neka stara stabla prikazane su na fotografijama ispod. Riječ je, naravno, o vrsti Laurus novocanariensis. Lovorolisne šume (Laurisilvae) su znatno šireg ekološkog značenja od areala samih lovora. Kao tip vegetacije obuhvaćaju sve suptropske, okeanske šume, stalno vlažnog vazduha, na svim kontinentima.

Upotreba

List lovora se, i svjež i suv, od davnina koristi kao začin. Bere se tokom cijele godine, a najbolje ga je brati krajem zime. Listovi su gorkog okusa, a nakon godinu dana gube svojstva. Sastavni je dio poznatog začinskog svežnja „bouquet garniˮ otkrivenog prije više od 300 godina.

Poznato je da listovi ove biljke imaju i ljekovita svojstva. U medicini se najviše koristi eterično ulje lovora, koje blagotvorno djeluje na organe za varenje i organe za disanje, te ubija gljivice. Pošto smiruje nervozu i stres, koristi se i u psihoterapiji.

Simbolika

Lovorov vijenac se u narodu ukorijenio kao simbol pobjede najviše zbog krunisanja olimpijskih pobjednika. Iako lovor nema materijalnu vrijednost, za sportiste je bila velika čast biti krunisan lovorovim vijencem. Pošto je ta simbolika nastala u staroj Grčkoj, pobjednici na Olimpijskim igrama u Atini 2004. godine simbolično su uz medalje dobijali i lovorove vijence.

Međutim, u starom Rimu je lovorov vijenac bio simbol junaštva, slave i časti. Mnogi vladari i umjetnici su uvijek na freskama i skulpturama ovjenčani lovorom.

Vjeruje se da su vladari nosili vijence sa zlatnim listovima, a ponekad su se, u nedostatku lovora, za vijence koristile i druge biljke, poput lovor-višnje (Laurocerasus officinalis) i širokolisnih veprina (rod Ruscus). Piše se da je Cezar, da bi sakrio ćelavost, nosio vijenac od aleksandrijskog lovora, koji ima šire listove od običnog. Zapravo je riječ o vrsti Ruscus hypophyllum, koja raste na Pirinejskom i Apeninskom poluostrvu, kao i na sjeverozapadu Afrike.

U latinskoj kulturi lovor je postao i simbol učenosti. I danas se u mnogim zemljama (Italija, Finska, Švedska, SAD) magistri i diplomci kite lovorovim vijencima. Izraz „laureatˮ danas označava osobu koja je dobila prestižnu javnu nagradu na polju nauke ili umjetnosti, a sam naziv potiče od latinske riječi „laureatusˮ što znači „ovjenčan lovoromˮ.

Zbog vazdazelenih listova, lovorov vijenac je, takođe, simbol mladosti i besmrtnosti.

Stari Grci su lovor smatrali biljkom vizije, te su ga palili u hramovima u ritualima proricanja, ili su stavljali listove lovora pod jastuk da bi podstakli proročke snove.

Takođe, u antičko doba se vjerovalo da lovor štiti od gromova, bolesti i zla. Rimski car Tiberije krio se sa lovorovim vijencem ispod kreveta za vrijeme grmljavine, a car Klaudije se za vrijeme epidemije kuge preselio u Laurentum, drevni obalni rimski grad jugozapadno od Rima, poznat po lovorovim šumama, za koje se vjerovalo da sprečavaju širenje zaraze.

Sva navedena vjerovanja su u srednjem vijeku dovela do uobičajene prakse da se lovor sadi uz ulazna vrata kuće, te da se ugledni ljudi sahranjuju sa lovorovim vijencem na glavi. Smatralo se da stablo lovora koje propada nagovještava neku nesreću, o čemu je pisao i Šekspir u svojoj drami „Ričard IIˮ:

„…Mislio je da je kralj mrtav; nećemo ostati./

Lovorovi u našoj zemlji su svi uvenuli…ˮ

Lovorov vijenac je i danas čest motiv u arhitekturi, dizajnu namještaja i odjeće.

• 

• 

Takođe, lovorov vijenac je nezaobilazan motiv u heraldici. Sam oblik vijenca može biti različit. Iako su stari Grci i Rimljani više nosili kružne vijence, u heraldici se češće koriste polukružni.

Lovor na zastavama

Neke države na svojim zastavama ističu državni grb sa motivom lovora, što nije čudno, sa obzirom na simboliku koju ta biljka ima (simbol pobjede) i činjenicu da države, nažalost, najčešće nastaju pobjedama u ratovima.

• 

• 

Republika Gvatemala i Republika El Salvador, komšijske države Centralne Amerike, imaju zastave i grbove sa sličnim motivima. Po dvije plave pruge na zastavama govore da se nalaze između dva okeana, a bijela predstavlja mir. Obje zemlje na grbovima ističu najvažniji datum njihove političke istorije – dan kada je Centralna Amerika postala nezavisna od Španije, 15. septembar 1821. godine. Grb Gvatemale krasi kultna autohtona ptica kecal, kao simbol slobode, te lovorov vijenac kao simbol pobjede. Grb El Salvadora, najmanje i najgušće naseljene države Centralne Amerike, sadrži šumoviti planinski lanac od pet vulkana, koji predstavlja tropsku i vulkansku prirodu salvadorskog tla, a okružen je dvjema lovorovim granama sa četrnaest segmenata, kao četrnaest departmana El Salvadora.

Republika Ekvador se nalazi na sjeverozapadu Južne Amerike, na pacifičkoj obali. Žuta boja na zastavi ove zemlje simbol je poljoprivrede, plava – okeana, a crvena simboliše one koji su dali svoje živote za slobodu. Na grbu je predstavljena andska planina Čimboraso, te rijeka Gvajas koja na njoj izvire. Zanimljiv detalj na grbu su četiri horoskopska znaka: Ovan, Bik, Blizanci i Rak; kao simbol četiri mjeseca 1845. godine, kad je trajala borba za slobodu. Brod na rijeci simboliše prvi ikad napravljen parobrod na obali Pacifika, u brodogradilišt u Gvajakilu 1841. godine. Na vrhu stoji kondor, a sa strana su grančice lovora i palme.

Republika San Marino je patuljasta država na Apeninskom poluostrvu, čija zastava se sastoji od bijele (simbol mira i snijega na Apeninima) i plave (simbol neba i slobode) boje. Ispod srcolikog štita nalazi se natpis „Libertasˮ što znači „slobodaˮ, a odnosi se na iznenađujuće očuvanje nezavisnosti tako male repblike. Grb je okružen grančicama hrasta i lovora, koje simbolišu stabilnost i odbranu slobode.

Zastava Meksika sastoji se od zelene (nada), bijele (jedinstvo) i crvene (krv junaka) boje. Prema zvaničnoj istoriji Meksika, grb je inspirisan astečkom legendom o osnivanju grada Tenočtitlana. Na grbu je istaknut orao, koji u kljunu drži zmiju, i stoji na kaktusu iz roda Opuntia, kojih u Meksiku raste oko 114 vrsta. Prema jednom meksičkom ornitologu, orao sa grba je, zapravo, autohtona vrsta sokola, imena „karakaraˮ. Grb okružuju grančice lovora, kao simbol pobjede, i hrasta, pošto u Meksiku raste više od 150 vrsta hrastova, više nego u bilo kojoj državi na svijetu.

Činjenica da od svih ovih država lovor raste samo u jednoj, kao i to što navedene američke zemlje nisu ni blizu prirodnog areala ove biljke, jasno govori da se lovor u heraldici koristi isključivo zbog svoje dobro poznate simbolike, a nikako zbog privredne koristi i slično. Međutim, ostaje nevjerovatno koliko je ta simbolika raširena i sveprisutna, te kolika je kulturna vrijednost ove biljke. To što se lovor javlja na grbovima američkih država jednako je kao da dvoglavi orao sa srpskog grba stoji na kaktusu. Naizgled ništa posebno, ali o značaju biljke govori mnogo.

Tekst: Jovana Moravac