Japansko drvo suvog grožđa

U jesen 2019. godine Milovan Bokić i ja obreli smo se u Herceg Novom. Cilj nam je bio da sakupimo sjeme palmi žumara za probnu proizvodnju u rasadniku u Trebinju, a pored toga da vidimo šta je „novo“ od zelenila u Novom i naravno, da se popije kafa pored mora i uživa u sunčanom danu. Dan kao stvoren za to, petnaestak stepeni, vedro, bez vjetra i turista. Prvi dio zadatka obavljen vrlo lako, sakupljeno sjeme i visoke i niske žumare i ostavljeno u autu. Bili smo zadovoljni i dostupnošću i količinom i zrelošću, a kasnije će se ispostaviti i kvalitetom sjemena

U Herceg Novom, je bar po pitanju zelenila, puno toga novog za nas dvojicu. Neke stvari lako prepoznajemo: bogumile, kauzarinu, arbutus, žižule, magnolije, sve vrste borova, pitosporum, araukariju…, snalazimo se i sa palmama vašingtonijama, datulama i žumarama, eukaliptuse razaznajemo do nivoa roda, kaktusi su nam u tom trenutku problem (mislimo da su iz roda Opuntia), koristimo i aplikacije za prepoznavanje biljaka, pa nam se otkrivaju dodoneje i aralije, fejoe i dafine, nandine i klerodendroni. Uglavnom, oko svega imamo ideju šta bi moglo da bude, osim jednog. Naime, u Igalu naiđosmo na stablo visine nekih 10-12 metara, uzdužno ispucale kore, sa lišćem srcastog oblika i izražene nervature i dvije različite vrste „plodova“ koji mirišu na grožđice. Do tada nismo vidjeli ništa slično ni uporedivo, a ni aplikacije nam preko fotografije lista ne daje sigurno rješenje… Za svaki slučaj sakupili smo nešto „plodova“ i sjemena, a par dana poslije profesor Jugoslav nam objasni da je u pitanju hovenija (Hovenia dulcis), medonosna vrsta porijeklom iz Japana, Kine i Himalaja, dosta rijetka kod nas, a da su jedni od tih „plodova“ ustvari mesnate cvjetne drške koje su jestive i ukusom podsjećaju na suvo grožđe, a i engleski naziv ove biljke bi u slobodnom prevodu bio „japansko drvo suvog grožđa“.

Tri godine poslije toga, u blizini Doma zdravlja u Trebinju, Društvo za zaštitu prirodnog naslijeđa „Arbor Magna“, odnosno, Milovan i ja smo zasadili četiri sadnice hovenije visine oko 1,2m, dobijene iz  sakupljenog sjemena u Igalu. Lokalitet je brižljivo odabran, pozicije sadnica su dobrim djelom zaklonjene od udara bure, donešeno je dovoljno kvalitetne zemlje i đubriva, a njihov razvoj ćemo pomno pratiti.

Svetogorski čempresi

Godine 2013. organizovano je pokloničko putovanje iz Hercegovine na Svetu Goru, odnosno manastir Hilandar. Među brojnim poklonicima bio je i Milovan Bokić. I dok su ostali, poslije bogosluženja, hrlili da kupe neki suvenir, brojanicu ili ikonu, Milovan je uz monaški blagoslov, sakupio šišarke čempresa. Poslije godinu dana iz istrušenog sjemena dobijeno je stotinjak sadnica čempresa. Milovan je imao ideju da dobijene sadnice, kada dovoljno odrastu, pokloni manastirima i crkvama u Hercegovini i Crnoj Gori. Između ostalih, sadnice svetogorskog čempresa na poklon su dobili manastiri Zavala, Tvrdoš, Kosijerevo, Dobrićevo (čak 30 komada), Petropavlov manastir, te crkve u Bileći, Ljubinju, na Valu (opština Nikšić), Bančićima… Sredinom ove godine Milovan mi reče da je ostala još samo jedna sadnica ovoga čempresa i da mu je želja da je posadi kod Crkve svetog Petra na brdu Petrina iznad sela Gornje Vrbno. Naime, mještani su posijekli dio šume koji je okruživao crkvu i malo groblje kako bi proširili groblje

Crkva je vrlo stara, i po predanju je napravljena od strane monaha iz manastira Dobrićevo koji su pored svojih redovnih poslova nalazili vremena i snage da je sagrade. Milovanova namjera je bila da da pokaže da pored ovakvih objekata treba saditi i podizati stabla, a ne sijeći i rušiti. Čempres smo zasadili krajem novembra ove godine, i za mene je ovo jedna od dražih „akcija“ koju smo Milovan i ja sproveli u djelo.

Za više kiseonika i dublji hlad

Sredinom ove godine  dobio sam molbu iz Javne ustanove dječiji vrtić „Naša radost“ iz Trebinja da učestvujem u sadnji drveća oko objekata ove ustanove. Cilj svega je bio da djeca predškolskog uzrasta nauče zašto je važno saditi drveće, kako to pravilno uraditi i na koji način treba brinuti o njemu. Naš zadatak, jer je ovo bio posao za Milovana i mene, prema prvoj ideji je bio samo da posadimo sadnice i da djeci ukratko objasnimo kako se to radi. Međutim, mi smo na sebe preuzeli i druge obaveze kao što su izbor vrsta, kupovina sadnica i repromaterijala, priprema terena i kopanje rupa. Sama akcija sadnje je zbog nepovoljnog vremena obavljena tek početkom decembra u objektu ove ustanove u Policama. Zasađeno je tridesetak sadnica lovora, maslina, palmi i lavande (da se vidi da smo i mi Mediteran) i pored nas dvojice učestvovali su i radnici Centra za gazdovanje kršom i četrdesetak djece iz vrtića. Ovaj događaj su ispratili i lokalni mediji, a nama je i pored hladnog vremena bilo veliko zadovoljstvo da se družimo sa djecom i da između ostalog saznamo: za koje drveće oni znaju, ko od njih voli da jede masline, zašto je lišće u jesen žuto, da li palme rastu na planini, kako biljke piju vodu, koliko je visoko najviše drvo… Naša namjera je da ove aktivnosti pokušamo da učinimo tradicionalnim, odnosno da „Arbor magna“ svake godine, zajedno sa djecom predškolskog uzrasta, učestvuje u akcijima sadnje drveća na području Hercegovine.

Sve ovogodišnje aktivnosti „Arbor Magne“ na području Hercegovine pomogla je „Elektroprivreda Republike Srpske“.

Tekst: Drago Petković