Za mjesec mart odabrali smo tri kultivara borova. Vrste pripadaju istom podrodu (Pinus), sekciji (Pinus) i seriji (Sylvestres), odnosno predstavljaju nama „najobičnije“ borove.

Pinus densiflora Siebold & Zucc.‘Rata’ 

Sinonimi vrste: Pinus funebris Kom., Pinus japonica Forbes, Pinus scopifera Miq.

Morfologija: gaji se kao mala stablašica, kalemljenjem na visini 0,5-1,0 m.

Areal vrste: Kina, Japan, Koreja

Ekologija: priobalni regioni do planina, jezera i stjenovitih obronaka, od blizu nivoa mora do 900 m. Uspijeva u laganoj dobro dreniranoj pješčanoj ili šljunkovitoj ilovači. Ne voli slabo drenirana močvarna zemljišta. Toleriše sušu. Spontano se ukršta sa drugim pripadnicima ovog roda.

Gajenje: srednje brzo raste. Najbolje je sijati sjeme u pojedinačne saksije u hladnu posudu čim sazrije, ako je moguće u kasnu zimu. Kratka stratifikacija od 6 nedelja na 4°C može poboljšati klijanje uskladištenog sjemena. Zasadite sadnice na stalne položaje što je prije moguće i zaštitite ih za prvu ili dvije zime. Biljke imaju veoma rijedak korjenov sistem i što se prije posade na svoje stalne položaje, bolje će rasti. Drveće treba saditi na svoje trajne položaje kada je prilično malo, između 30 i 90 cm. Mi ih zapravo sadimo kada budu visoki oko 5 – 10 cm. Sve dok im se daje dobar malč koji isključuje korov, oni se veoma dobro uspostavljaju. Veća stabla će se loše prilagođavati i jedva će rasti nekoliko godina. Ovo takođe loše utiče na razvoj korijena i otpornost na vjetar. Razmnožavanje reznicama funkcioniše samo kada se uzimaju sa stabala mlađih od 10 godina. Koriste se ovogodišnje izbojci, sa osnovom kratkog starijeg izdanka. Može pomoći uklanjanje pupoljaka nekoliko nedjelja pred uzimanje reznica. Reznice obično sporo rastu.

Primjerci u Banjoj Luci: na kraju Jevrejske ul. (2000) jedan primjerak u žardinjeri, na Trgu Republike Srpske, kod zgrade javnih preduzeća, dva primjerka na zelenoj površini kod Male Stanice (2022), u ul. Krajiških brigada kod BP Superpetrola, u dvije žardinjere (2023).

Pinus mugo Turra ‘Brepo’ 

Sinonimi vrste: Pinus montana Mill.

Morfologija: Pinus brepo je patuljasti kalemljeni bor koji dostiže visinu 70-100 cm, i sličnu širinu. Četine su mu dugačke, zelene i veoma krute. Svojim kompaktnim rastom formira lijep grm koji ne traži nikakvo orezivanje da bi izgledao zanimljivo. Biljke se obično nisko kaleme, na visinu od 10-tak cm, tako da se štap ne vidi. Prodaju se sadnice prečnika 30-ak cm.

Areal vrste: planine centralne i južne Evrope.

Ekologija: na gornjoj granici šume, na ekstremnim i nepovoljnim staništima, gdje vegetacioni period traje oko 3 mjeseca. Vrlo je otporan na snijeg, hladnoću i vjetar.

Gajenje: Raste veoma sporo, 5-7 cm godišnje. Može se saditi u kamenjaru, u velikim ukrasnim žardinjerama, u kombinaciji sa drugim četinarima i u japanskim baštama. Pinus “Brepo” je potpuno otporan na niske temperature, kao i snažne planinske vjetrove. Osunčan položaj ili u polusjeni; nije puno probirljiv po pitanju zemljišta, važno je samo da zemlja ne bude teška, sa suviše vlage. Mezofita; ne toleriše sušu.

Krivulj se koristi za pošumljavanje strmina jer ima zaštitni karakter – čuva zemljište od erozije, a niže položaje od bujica i snježnih lavina. Dobar je za ozelenjavanje škarpi u vrtovima. Kultivar je pogodan za gajenje u žardinjerama i alpinarijumima.

Rasadnici: Srbija: Mihalek (Sonta).

Primjerci u Banjoj Luci: nađena su samo 2 primjerka u žardinjerama između ul. Petra Kočića i Vidovdanske (15. 02.2021.).

Pinus thunbergii Parl. ‘Thunderhead’

Sinonimi za vrstu: Pinus thunbergiana Franco, Pinus massoniana Siebold & Zucc., Pinus sylvestris Thunb.

Japanski crni bor je bliska vrsta našim najčešćim borovima (bijeli, crni, krivulj). Na korejskom ga zovu gomsol, hēisōng na kineskom, i kuromatsu na japanskom.

Crni borovi mogu dostići visinu od 40 m, ali rijetko dostižu ovu veličinu izvan svog prirodnog areala, tek do 15 m. Kora je siva na mladom drveću i malim granama, prelazi u crnu; na većim granama i deblu deblja, postaje prilično čvrsta na starijim stablima. Četine dolaze po dvije, sa bijelim rukavcem pri dnu, dugačke 7–12 cm. Ženske šišarke su 4–7 cm dužine, ljuspaste, sa malim tačkama na apofizama, sazrijeva dvije godine. Muške šišarke su dugačke 1–2 cm, dolaze u skupinama po 12–20 na vrhovima proljećnog izbojka. 

Areal vrste: Japan i Južna Koreja.

Ekologija: Raste na pješčanim dinama uz istočne obale japanskih ostrva.

Gajenje: To je široko prilagođena biljka sa atraktivnim tamnozelenim lišćem. Uspijeva u laganoj dobro dreniranoj pješčanoj ili šljunkoviti ilovači. Ne voli slabo drenirana močvarna tla. Uspostavljene biljke tolerišu sušu i morsku izloženost. Počinje da rađa šišarke još mlad. Drveće uspijeva u Evropi, ali ne raste mnogo i vjerovatno neće biti dugovječno. Mlada stabla rastu oko 50 cm godišnje, ali to uskoro prestaje, i visinski prirast starijih stabla u prosjeku pada na manje od 30 cm godišnje. Biljke se snažno razmnožavaju, samooplodno seme obično slabo raste. Slobodno hibridiziraju sa drugim pripadnicima ovog roda. Ova vrsta hibridizuje u divljini sa P. densiflora. Sekreti četina inhibiraju klijanje sjemena, čime se smanjuje količina biljaka koje mogu da rastu ispod drveća. Biljke ovog roda su posebno osjetljive na armilariju.

Primjerci u Banja Luci dosad je nađen samo (2013.08.02.) u krugu bivšeg Čajevca, par u loncima, koji se ne sklanja zimi. Nakon 10 godina dostigli su visinu od 3 m.

Tekst: Jugoslav Brujić