Acer griseum (Franch.) Pax – papirasti javor

Sinonimi: Acer nikoense var. griseum Franch., Acer pedunculatum K.S.Hao. Ime vrste (griseum) znači siv (zbog naličja lista). Pripada sekciji Trifoliata (trolisni javori).

Potiče iz mješovitih šuma centralne Kine. Raste u altiamplitudi 1 500–2 000 m.

Listopadno drvo široko-jajaste krošnje i uspravnih grana, skromne veličine: dostigne 6-9 m i prečnik od 70 cm. Često je polipodijalan. Najpoznatiji je po papirastoj, bakarno-crvenoj kori, koja se ljušti od rane mladosti, kovrdžajući se i otkrivajući svijetliju, rumenu osnovu; tek u starosti kora počne da puca. Izbojci klijanaca su gusto pahuljasto dlakavi; ovo se gubi do druge ili treće godine. Listovi su trodijelni, na peteljci od 2–4 cm, sa listićima dugim 3–10 cm i 2–6 širokim; odozgo su tamnozeleni, a svijetlosivkasto plavozeleni odozdo, sa nekoliko tupih zubaca na ivicama. Parne samare, duge do 3 cm, gusto kratko dlakave, razvijaju se iz malih neuočljivih grozdova i nose prilično velike sjemenke. Ujesen se listovi živo oboje, u razne nijanse žute, narandžaste, crvene i roze.

• 

• 

Lako se gaji, i ne traži previše; osjetljiv je na sušu; podnosi i glinovitija zemljišta. Može da se razmnožava i reznicama (bolje mladim); razmnožavanje sjemenom komplikuju partenokarpne tendencije; desi se da čak 95% sjemena ne proklija. Trpi i manje orezivanje (ali ne s proljeća!). Nema mnogo sorti; da pomenemo stubasti ‘Copper Rocket’. Može da se gaji u skupini ili kao podstojno drvo.

Tri primjerka posađena su još 2012. u žardinjerama bašte restorana na krovu Boske. Imali su 2 m visine. Nakon promjene vlasnika, imena i izgleda restorana, ne znamo gdje su završili. Nedavno je (u martu 2023) posađena lijepa sadnica, visine 3 m u botaničkoj bašti kampusa Univerziteta.

Acer rubrum L. – crveni javor (močvarni javor)

Sinonimi: Acer coccineum F.Michx., Acer drummondii Hook. & Arn. ex Nutt., Acer sanguineum Spach, Acer splendens Dippel, Acer glaucum Marshall, Acer glaucum K.Koch, Acer fulgens Dippel, Acer carolinianum Walter, Acer wagneri Wesm.

Listopadno drvo do 28 (35) m visine, guste krošnje i promjera debla do 75 cm. Kora je tanka, svijetlosiva i u početku glatka, kasnije plitko puca u duge, uske, ljuspaste ploče. Mladi izbojci su goli, tamnocrveni i sjajni, sa malim lenticelama. Pupovi su crvenkastozeleni. Listovi su sa 3-5 režnjeva, kratko ušiljenih, nazubljenih rubova, dugi 5-10 cm, na peteljci dugoj 5-10 cm, u rano proljeće su crvenkasti, ljeti imaju zeleni, u jesen grimizno crveni. Lisni ožiljci u obliku slova V sa 3 rupice od sprovodnih snopića. Cvjetovi su crvenkasti, u cvastima. Cvjeta prije listanja. Plodovi su crvenkaste samare, pod oštrijim uglom.

Postoji velika sličnost između crvenog i šećernog javora (Acer saccharum). Acer rubrum je kompaktniji, a listovi nisu toliko duboko usječeni, abaksijalno su više paperjasti, a plodovi su upola manji. Crveni i srebrnolisni javor u domovini se nazivaju „meki javori“ (zbog osobine drveta) ili „močvarni javori“ (zbog staništa), za razliku od šećernog i crnih javorova koji se nazivaju „tvrdi javori“.

Crveni javor je rasprostranjen u istočnoj Sjevernoj Americi, od Kvebeka do Floride i Teksasa. U severnim državama SAD crveni javor raste na vlažnim nizijskim zemljištima, plavnim zonama reka i vlažnim šumama, dok je u Misuriju češći na suvljim kamenitim pobrđima. Na močvarnim staništima razvija površinski koren i raste sa američkim crnim jasenom (Fraxinus nigra), crnim tupelom (Nyssa sylvatica), močvarnom topolom (Populus heterophylla), američkim brijestom (Ulmus americana) i nizijskim hrastovima.

Odgovara mu polusjenovito ili sjenovito mjesto, vlažno, a dobro drenirano zemljište. Otporan je na mraz, na niske temperature do -40°C i na povremeno poplavljena područja, dobro podnosi zagađen vazduh. Slabije toleriše suva zemljišta. Na krečnjačkim zemljištima ujesen izostaje crvena boja. Živi do 150 godina. Stvoren je velik broj kultivara ove vrste. Počinje sa plodonošenjem od 4. godine.

Prvi primjerci ove vrste primjećeni su u Banjoj Luci 2019. godine: Naselje Sunca (1), drvored u Krfskoj ulici (26 sadnica, od kojih međutim nijedna nije preživjela ljetnje suše), oko raskrnice u Rosuljama ul. Trive Amelice i Krajiških brigada (6+6 stabala), u istom naselju, u ul. Radoslava Lakića (2), te kod Centruma (4). Sadnja ove vrste kao da je dobila zamah, uprkos problemima koja ova vrsta ima, pa su u ul. Kneza Miloša, u Lazarevu, posađena 2 stabalca u privatnom dvorištu, te više sadnica oko RK Bingo. I u okolini Banjaluke sve se češće viđa posljednjih godina; npr., u Novoj Topoli, kod restorana Baranda (5).

• 

• 

Calycanthus floridus L.

Sinonimi: Basteria calycanthus Mill., Calycanthus acuminatus K. Koch, Calycanthus asplenifolius K. Koch, Calycanthus bullatus K. Koch, Calycanthus tomentosus Raf., Calycanthus mollis Raf., Calycanthus sterilis Walter, Beureria florida (L.) Kuntze; Butneria florida (L.) Kearney

Kalikantus je ime roda dobio spajanjem dve grčke reči κάλυκας = čašica i άνθος = cvijet, jer je čašica obojena i zajedno sa krunicom gradi perigon. Epitet vrste znači cvjetajući, a ne „sa Floride“. Pripada posebnoj porodici (Calycanthaceae).

Gusto razgranat listopadni žbun koji može narasti do 3 m; obično je sitniji na osunčanom mjestu. Korijen je plitak. Izbojci su maslinastosmeđi, sa mnogo svijetlih lenticela i gusto dlakavi. Pupoljci su okruglasti i crni. Listovi su sjajni, jajasti, suženi ka vrhu, s naličja svjetlosivkasti. Cvjetovi su vrlo neobični: tamnocrveni, sa vrhovima uskih suvih perigona koji pocrne; javljaju se na vrhovima izbojaka. Intenzivno mirišu, slatkim mirisom koji svakog podsjeća na nešto drugo: ananas, banane, jagode, dinje, kamfor, cimet, alevu papriku. Plodovi su čaure, oblika urne, do 8 cm, koje po zrenju posmeđe i prezime na grani. I ne mirišu samo cvjetovi, već cijela biljka!

• 

• 

Areal vrste: istočne SAD.

Calycanthus floridus jedva da zna za bolesti i oštećenja. Gaji se bez ograničenja, pošto je veoma tolerantan u odnosu na skoro sve faktore. Nije ljubitelj popodnevne žege, mada je izdržava.

Postoje hibridi i sorte: C. x raulstonii, ‘Venus’ i ‘Athens’ (bijelih cvjetova), ‘Aphrodite’ (svjetlije crvenih cvjetova), ‘Edith Wilder’, ‘Katherine’, ‘Michael Lindsey’. Razmnožava se sjemenom, ali i prirodnim korijenskim reznicama. Orezivanje se vrši poslije cvjetanja.

Može se svestrano koristiti u hortikulturi. Cvjetanje je dugo, a cvjetovi se uz to mogu odrezati i čuvati kao ikebana.

U Banju Luku ova je vrsta unešena poodavno. Još u godinama prije rata uočena je veća skupina (10-ak) ovog žbunja na uglu KMC do Gimnazije, 2 žbuna u parku Petra Kočića, te po 1 grm u dva dvorišta ul. dr Mladena Stojanovića. Međutim – ni jedan nije preživio, uprkos dobrom stanju i lijepom cvjetanju; svi su uklonjeni! Jedini živi primjerak uočen je nedavno (26. 05.2021.) u ul. Miše Stupara 48.

Tekst: Jugoslav Brujić