Odabrali smo dvije mediteranske vrste i jednu uočenu prirodnu formu iz šume na Starčevici. Nijedna od ovih svojta nije ranije pominjana u dendroflori Grada.

Lonicera etrusca Santi – etrušćanska zapletina, etrušćanska kozokrvina

Sinonimi: Lonicera celtiberica Pau, L. cyrenaica Viv., L. dimorpha Tausch, L. glabra (Lowe) Pau, L. etrusca var. glabra Lowe, L. raeseri Heldr. ex Boiss., L. roeseri Heldr. ex Nyman, L. viscidula Boiss., Caprifolium etruscum (Santi) Schult.

Do 2(6)m dugačka listopadna penjačica. Listovi su naspramni, jajasti, dugi nekoliko centimetara. Cvjetovi su mirisne vršne, guste gronje sa parovima spojenih listova u osnovi. Svaki cvijet ima izduženi cjevasti vjenčić dug do 5 cm, podijeljen na dve usne, svijetlo žute do blijedo crvenkasto-ružičaste boje. Iz usta cvijeta vire prašnici i tučak. Cvjeta od aprila do juna. Plod je jarkocrvena zaobljena bobica. Širi se endozoohorijom (pticama, ornitohorno), prosječno 400–1500 m daleko.

• 

• 

• 

Raste na suvim, blago kiselim do neutralnim, mezotrofnim zemljištima. Vrsta je polusjene. Zahtijeva topla staništa. Karakteristična je vrsta termofilnih hrastovih i drugih šuma južne Evrope i supramediteranskog pojasa Mediterana, Male Azije i Bliskog istoka, kao i makaronezijskih zimzelenih laurisilva. Kod nas je česta u submediteranskim listopadnim šumama, obično medunca i bjelograbića, ali je redovna i u makiji.

Gajena je vrsta, negdje i podivljala (u Britaniji i pacifičkoj obali S. Amerike). Pored tipa gaje se i sorte: ‘Donald Waterer‘ i ‘Superba‘.

U Banjoj Luci  smo je prvo primjetili (prije rata) u žardinjeri desno od ulaza u Ginekološko-akušersku kliniku na Paprikovcu. To je već stâra skupina. Do prije 10 godina bio je izuzetno vitalan. Drugi primjerak nalazi se u vrtu Bože Radmana, na Rosuljama (ul. dr Mladena Stojanovića 117).

Vrsta očigledno može da se dobro uklopi u klimu Banja Luke. Zaslužuje veće prisustvo.

Rhamnus alaternus L. – tršljika, trišljaka, trisjaka

Sinonimi: Rhamnus clusii Willd., Rhamnus coriacea Buch, Rhamnus alaternus subsp. munyozgarmendiae Rivas Mart. & J. M. Pizarro, Alaternus glabra Mill. Opisana je i žalosna podvrsta: Rhamnus alaternus subsp. pendula (Pamp.) Jafri (= Rhamnus pendula Pamp.).

• 

• 

• 

To je zimzeleni žbun ili maleno stablo bez trnova, koje naraste 1 do 5 (–10) m visine, okruglaste ili široke krošnje. Debla imaju crvenkastu i crvenkastosmeđe koru. Izbojci dlakavi, obično ljubičasti, uglasti. Listovi naizmjenični, ponekad skoro nasuprotni, , eliptični ili objajasti, dugački 2–6 cm, kožasti, sjajno zeleni odozgo, žućkastozeleni odozdo; ivice oštro nazubljene; goli su s obe strane, izuzev pazuha abaksijalnih nerava; sekundarne vene u (3–)4–5 parova, bazalni par se razilazi mnogo oštrije od distalnih parova. Cvjetovi su pazušni, žutozeleni, maleni, neugodnog mirisa i neugledni, jednopolni ili rjeđe dvopolni. Cvjetaju od februara do aprila. Plodovi su sjajne crveno-braonkaste koštunice (tamne do crne kada sazriju) od oko 3–4 mm, sa 2 do 4 sjemenke.

Ova vrsta je široko rasprostranjena u termofilnim zimzelenim garizima i makijama mediteranskih regiona.

Uzgaja se i van areala. U Australiji i Kaliforniji je invazivna vrsta. Pored tipa vrste, koriste se i kultivari ‘Argenteovariegata‘ i ‘John Edwards‘. Gaji se kao živica.

Za razliku od drugih mediteranaca (ruzmarina, žalfije, lavande, lemprike), ova vrsta do sada nije se sretala u kontinentalnim gradovima. Zato je stablo uočeno prošle godine, u blokovskom zelenilu Gundulićeve ulice, bilo veliko iznenađenje. Izgleda vrlo lijepo i markantno kao soliter. S obzirom na dosadašnje blage zime, ovo je i dalje otvoren, javni eksperiment.

Cornus mas f. variegata – šarendren

Sinonimi za vrstu: Cornus erythrocarpa St.-Lag., C. flava Steud., C. homerica Bubani, C. mascula L., C. nudiflora Dumort., C. praecox Stokes, C. vernalis Salisb., Eukrania mascula (L.) Merr.

Veliki listopadni žbun ili malo drvo koje raste do 5–12 m visine, sa tamnosmeđim granama i zelenkastim grančicama. Listovi su naspramni, dugi 4–10 cm i široki 2–4 cm, jajolikog do duguljastog oblika i cijelog ruba. Cvjetovi su mali (5-10 mm u prečniku), sa četiri žute latice, formirane u grozdovima od 10-25 zajedno u kasnu zimu (februar – mart), mnogo prije listova. Plod je duguljasta crvena koštunica dužine 2 cm i prečnika 1,5 cm, koja sadrži jednu sjemenku.

Opisane su unutar vrste svojte drugačijeg habitusa: f. conica Jovan.; drukčijeg oblika listova: Cornus mas var. oblongifolia Jovan.; drugačijih plodova: f. macrocarpa Dippel (krupni kruškoliki plodovi), f. microcarpa Sanadze, f. oxycarpa Jovan., f. pyriformis Sanadze, f. albocarpa C.K.Schneid., f. alba (Weston) Rehder (bijeli plodovi), f. aurea C.K.Schneid., f. andrzejowskii Wierdak.

Od kultivara su poznati: ‘Aurea‘ (žuto lišće i cvijeće, crveni plodovi), ‘Golden Glory’ (obilni žuti cvjetovi, sjajne crvene koštunice), ‘Variegata‘ (raznobojni listovi, bijelog ruba, sjajni crveni plodovi), ‘Nana’ debeljuškasti i patuljastog rasta, ‘Elegantissima’ sa listovima žutim ili ružičastim po rubu.

Dragan Koljanin i ja smo uočili dva primjerka šarenog lišća uz stazu po grebenu Starčevice koji se pruža sjeveroistočno, prema Ceru (30.maja 2022). Na zimu smo otišli do njih i uzeli jedan. Korijen je oba primjerka bio nekoliko metara dugačak, uglavljen u usku zonu između laporovitih slojeva fliša. Presadili smo ga u dvorište moje kuće, i tokom ove godine se veoma lijepo počeo granati, čuvajući trobojne listove: tamnozelena+bijela+žućkastozelena boja. Po izgledu je najbliži sorti ‘Variegata‘, ali se ovdje radi o prirodnoj formi, pa smo je imenovali kao f. variegata. Iako je nismo pronašli u literaturi, vjerovatno je postajala neka slična ili ista, kao baza za stvaranje istoimenog kultivara.

Tekst: Jugoslav Brujuć