Vrt Raje Nikolića

Ovom prilikom započinjemo novu rubriku koja će se baviti vrtovima, a pomalo i njihovim osnivačima, čiji je entuzijazam iznjedrio prave male riznice vrijedne divljenja. Prvi u nizu članaka iz ove rubrike bavi se vrtom Raje Nikolića.

Kuća Raje Nikolića

Ovaj vrt pominje student šumarstva Šilić Čedomil u svom tada nagrađenom diplomskom radu (1963), koji je ubrzo korigovan od strane mentora i urednika, akademika Pavla Fukareka, potom i publikovan (1964). Šilić je prvog inžinjera šumarstva u BiH – Raju Nikolića, upoznao tokom srednje šumarske škole (1951-1954), koju je te tri godine pohađao u Banjoj Luci, ali koja se vratila 1954. u Ilidžu. Jedna mala digresija: istu školu u Banjoj Luci, i isti Šumarski fakultet u Sarajevu, tada je išao takođe veliki stručnjak i osnivač Arbor Magne – Jovan Travar! Obojicu je dendrologijom i ekologijom zarazio isti profesor – Hrvoje Kovačević, što su rado isticali.

 O Raji Nikoliću pisao sam u malom članku (2001). Raja je šumarski fakultet završio u Beču, 1927. Kada sam na studiju saznao za Šilićev rad o Banjoj Luci, Raja je već bio u penziji. Zahvaljujući Šilićevom radu sam dakle i saznao za najstarijeg kolegu u svom gradu. I, godinu dana poslije – sreo sam ga! Baš kod njegove kuće u ulici Save Mrkalja, na kojoj je, kako je to tada u AU-monarhiji bio običaj, ugravirana godina gradnje: 1904. Tačnije, dok sam posmatrao vrt o kojem sam čitao, on me gromko s leđa upita:

„Divite se mom vrtu?“

„O, pa to ste vi, Raja? Da, eto – divim se vašem vrtu.“

„Sve sam to sam sadio, i uživao.“

„Znam, čiča Rajo, čitao sam o tom“

„Slušajte: nemojte ostariti! Nikako, nikada – nemojte ostariti! Evo, ja imam 102 godine i – nisam star.“

Možda djeluju ove riječi kao stereotip, ali meni: pojava čiče, koji ih izgovara, stojeći na trotoaru isred mene, na svojim nogama – nije nimalo bila stereotip.

„Dobro, Rajo, eto – neću ostariti!“

Ovo je bio izgovor za mnoge gluposti koje sam radio poslije, pa i sada radim; obećao sam kolegi…

Vrt Raje Nikolića

Šilić je (1963) zabilježio 4 svojte u Rajinom vrtu:

Abies alba – jela, 2 stabla, visine 6-7m, prečnika 7-10cm;

Picea abies – smrča, više stabala;

Picea abies

Picea omorika – omorika, 80 klijanaca u septembru 1961, od sjemenki dobijenih iz Višegrada. Moguće je da su neki od njih i sad živa stabla, u svakom slučaju kao najstarija stabla te naše nacionalne vrste u Banjoj Luci.

Acer pseudoplatanus var. purpureum – crveni gorski javor, nekoliko sadnica porijeklom iz okolnih prirodnih šuma.

Zabilježio sam u ovom vrtu sljedeće vrste: Larix decidua, Picea sitchensis, Pinus nigra ssp. austriaca, Pinus peuce, Pinus sylvestris, Thuja occidentalis, Platycladus orientalis, Thuja plicata, Berberis julianae, Berberis thunbergii ‘Atropurpurea’, Carpinus betulus, Chaenomeles japonica, Cornus mas, Cornus sanguinea, Cotoneaster salicifolia ‘Floccosa’, Cydonia oblonga, Hedera helix, Ilex aquifolium, Koelreuteria paniculata, Laurocerasus officinalis var. schipkaeensis, Maclura aurantiaca, Ruscus aculeatus, Sambucus nigra, Skimmia japonica, Syringa vulgaris i Tamarix tetrandra.

Danas je malo ostalo od nekadašnjeg Rajinog vrta. U dvorištu je nikla čitava zgrada, a maklura ispred i kostrika na ulazu, sađeni rukom Rajinom, svjedoče o vrtu koji je bio uzoran za Banju Luku.

Literatura:

Brujić Jugoslav (2001): O jednom starom šumaru. Časopis „Šume“.

Brujić Jugoslav (2013): Jovan Travar – In memoriam. Glasnik Šum. Fak. Banja Luka 18:103-104-

Šilić Čedomil (1963): Prilog poznavanju nesamonikle dendroflore jednog od većih gradova BiH – Banja Luka. Dipl. Rad. Šum. Fak. Sarajevo.

Šilić Čedomil (1964): Prilog poznavanju dendroflore Banje Luke i okoline. Radovi Šumarskog fakulteta u Sarajevu 2: 5-84, Sarajevo.

Šoljan D. i Abadžić S. (2007): Životni i radni put Čedomila Šilića u povodu 70. obljetnice života. Hrvatska riječ; Matica hrvatska, Sarajevo, volumen NS 30: 108–144.

Trinajstić I. (2007): Kako sam upoznao Čedomila Šilića? – autobiografsko-biografska i putopisna sjećanja. Hrvatska misao. Matica hrvatska, Sarajevo, volumen NS 30: 100–107.

Uredništvo Šumarskog lista, Zagreb (2011): In Memoriam: Dr sc. Čedomil Šilić − svestrani istraživač biljnog svijeta Balkanskog poluotoka. Šumarski list, 1-2: 88-89.

Tekst: Jugoslav Brujić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *