Vrt Bože Radmana

Jedinstvenu dendrozbirku u Banjoj Luci formirao je mr Božo Radman (1923-2020).

Božo Radman

Božo je bio partizan, magistar poljoprivrede, Jugosloven, erudita i poliglota. Početkom 2. svijetskog rata, ustaške vlasti ga strpaju u Crnu Kuću, a brat mu Milan pogine u partizanima (po njemu su nazvane ulica i škola u Rosuljama). Poslije rata je otišao na studije poljoprivredne mehanizacije u Odesu, ali ga tu zatekne rezolucija Informbiroa, pa je fakultet i magistraturu završio u Zagrebu. Inače je ujak jednog od osnivača Arbor Magne – Borisa Markovića.

Božu sam tako i upoznao, dok je Boris studirao. Tada mi je odmah i detaljno pokazao s ljubavlju podizan vrt u okućnici stare prizemnice na Malti. Poslije sam dovodio mnogo studenata i članova AM u Božin vrt; svaki put bi on i sestra Ružica domaćinski dočekali i s kafom ispratili dendrologe.

Vrt je podignut u rupi, na mjestu nekadašnjeg majdana šljunka. Zbog toga, bio je 2m niži od okolnog terena (na sjevernom kraju i sada je), i bez površinskih zona fluvisola. Ljubavlju i znanjem, Božo je od majdana napravio jedinstven kutak u gradu.

Svaki primjerak ovdje posađen je jedna priča. Poneke je Božo ispričao, a neke detalje je dopunio nećak mu Boris. Kao i svi pravi vrtlari, imao je želju da u vrtu raste – sve. Što naravno nije moglo na 2,5 duluma placa. Pa ipak, usklađujući vrste i poštujući njihove potrebe, vrt je bio veoma bogat, prije dvije decenije. Uzgajano je u njemu skoro 100 vrsta. 

Dobar dio, u skladu sa stručnom provinijencijom Bože, činile su voćne vrste. Zastupljene su voćke: Cornus mas (uz sjeverni i zapadni rub), Diospyros lotus, Diospyros virginiana, Ficus carica, Juglans regia, Malus domestica, Pyrus communis i Sorbus domestica, većina sa po 4-5 stabala. Našlo se prostora i za žbunaste voćke – voćkice: Chaenomeles japonica ,Rosea’, Punica granatum i Rubus odoratus. Dva roda Božo je posebno volio, pa su lijeske i ribizle u njegovom vrtu imale male zbirke, obje sa rijetkim hibridnim svojtama: Corylus avellana, Corylus colurna (bivše stablo kod kapije, u nestalom drvoredu), Corylus maxima, Corylus maxima ,Atropurpurea’ i Corylus maxima x colurna (!, tzv. bijela lijeska); Ribes rubrum, Ribes nigrum x grossularia, Ribes grossularia i Ribes sanguineum. Na skelama su se pružale voćne loze: Actinidia arguta(!), Actinidia chinensis i Vitis vinifera var. sativa.

Voćne vrste iz Božinog vrta

Pored njih, značajan udio u vrtu su imale dekorativne vrste. Bilo je tu hortikulturne klasike, npr. vrste drveća kao Catalpa bignonioides, Maclura aurantiaca, Robinia pseudoacacia, Salix alba var. vitellina f. pendula, Hedera helix, ali i rjeđih taksa, kao što je Gleditsia triacanthos var. inermis. Posebno treba istaći izuzetan primjerak četruna (Poncirus trifoliata) uz južni zid vrta, koji je našao mjesta i u Katalogu najvećih stabala Republike Srpske; Albizzia julibrissin i palma stogovača Washingtonia filifera su bile tek sadnice. Ukrasni žbunovi: Amygdalus triloba, Buxus sempervirens ,Arborescens’, Hydrangea arborescens, Laurocerasus officinalis i Weigela florida su prisutni sa po jednim primjerkom. Polužbunove Lavandula angustifolia, Santolina chamaecyparissus i Solanum pseudocapsicum Božo je ovdje sadio mnogo prije nego su postale česte i trivijalne kao danas što su. Mirisne povijuše Lonicera caprifolium, Lonicera chinensis, Lonicera etrusca i jedinstvena za nas Lonicera sempervirens, uz staru dobru lozicu Parthenocissus tricuspidata dale su Božinom vrtu posebnu čar. Vrt bez ruža – ne biva; tako su se u ovom vrtu našle brojne svojte, od kojih smo zabilježili i determinisali nekoliko: Rosa x alba, Rosa centifolia, Rosa x damascena, Rosa gallica, Rosa multiflora, Rosa  x polyantha, uz ruže penjačice uz zapadni rub kuće, koje nismo uspjeli odrediti.

Dekorativne vrste iz Božinog vrta

Kompozicijom parka ipak su dominirali četinari. Većim brojem stabala ovdje su Picea abies, Abies nordmanniana, Cedrus atlantica, Picea omorika, Picea pungens, Cryptomeria japonica, Ginkgo biloba, Pinus mugo, a prate ih Abies alba, Abies grandis, Cedrus deodara, Chamaecyparis lawsoniana, Larix decidua, Larix leptolepis, Pinus strobus, Pinus sylvestris, Pinus wallichiana, Pseudotsuga menziesii var. caesia, Sequoiadendron giganteum, Taxus baccata, Thuja occidentalis, Platycladus orientalis. Izdvojili bismo kao vrijedne Pinus pinaster i Taxodium distichum, ali Božo je sa oduševljenjem pokazivao hibrid omorike i sitke (Picea omorika x sitschensis), dobijen iz čuvene genetičke radionice Šumarskog instituta Jastrebarsko kod Zagreba. Veličinom su se isticala stabla džinovska sekvoje, tise, te evropskog ariša.

Četinarske vrste iz Božinog vrta

Četvrtu grupu činile su domaće lišćarske, šumske vrste, koje je Božo donosio i unosio u vrt. Pored drena i oskoruše koje smo već pomenuli kod voćki, ovdje su se udomili: Betula pendula, Crataegus monogyna, Euonymus europaea, Fagus sylvatica (!), Ligustrum vulgare (živica), Quercus pubescens (porijeklom iz Poreča), Salix alba i Tilia x vulgaris. Kupina, Rubus canescens, nije pitala za dozvolu.

Crataegus monogyna, kora

Petu grupu činile su brojne trajnice i sezonsko cvijeće, koje je popunjavalo vrt i davalo mu miris i šmek. Zabilježili smo: Lupinus hartwegii, Melissa officinalis, Physalis alkekengi, Papaver, Tulipae.

Trajnice iz Božinog vrta

LITERATURA:

Božo Radman (1984): Plodnost i uređenje zemljišta. NIRO Zadrugar Sarajevo, 59 str.

Jugoslav Brujić, Jovan Travar, Milivoj Ivanković, Pavle Meseldžija i Boris Marković (2003). Katalog najvećih stabala Republike Srpske. JPŠ „Srpske šume“.

Mladen Karić, In memoriam – mr Božo Radman: Do posljednjeg daha posvećen nauci i pravdi. 30.01.2021 22:16, Glas Srpske

Nataša Telebak, Bogatstvo biljnog svijeta u srcu Banjaluke. Srpskainfo u obilasku botaničkog vrta Bože Radmana (95), 30. Jul 2018. 20:32, Srpskainfo

https://youtu.be/zjefVVZCgzo?si=GaNDT7wumqsz9p-w

Specijalna nagrada, za doprinos u očuvanju zelenila na području grada Banjaluka

Tekst i fotografije je pripremio Jugoslav Brujić.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *